Koja je razlika između spontanosti i impulzivnosti? Ovi se pojmovi često koriste kao sinonimi. U ovom ćemo članku pokazati da tome nije tako i da postoji značajna razlika između ova dva pojma.
Jedna od bitnih karakteristika autonomne osobe prema transakcijskoj analizi jest – spontanost. Autonomna osoba sposobna je spontano birati ponašanje adekvatno situaciji u kojoj se nalazi.
Ljudi često ovu karakteristiku miješaju s impulzivnošću. Znate li koja je razlika između spontanosti i impulzivnosti?
Što je spontanost?
Spontani ljudi su uvijek u raspoloženju koje je u skladu sa situacijom i njihovim osjećajima. Kada ih pozovete na tulum, ići će ako znaju da će se zabaviti. Ako već dođu na tulum s namjerom da se zabave, biti će dobrog raspoloženja, neće glumiti kiselu facu jer je na tulumu netko tko im ne paše. Ako im nešto pokvari raspoloženje, to će pokazati i otići, ne opterećujući bespotrebno druge. Naravno, ako im je potrebno vaše rame za plakanje i vi im ga ponudite, oni će ga spremno prihvatiti.
Spontani ljudi dobro poznaju sebe i svoje fizičke, intelektualne i emotivne granice. U stanju su raditi na proširenju tih granica kako bi mogli uživati u životu i u novim iskustvima i događajima. Ali… vješto izbjegavaju prelaženje tih granica, prelaženje koje bi ih moglo odvesti u bol koju nisu u stanju podnijeti, u situaciju u kojoj će više izgubiti nego što su dobili. Spontani ljudi vole sebe i ne rade protiv vlastitog interesa.
U kontekstu transakcijske analize spontanost znači prelaženje iz ego stanja u ego stanje ovisno o situaciji. Primjerice, igram se s djetetom i u ego stanju Dijete sam. Cičim, smijem se. U jednom trenutku moje dijete puže prema vrhu stepenica i ja ulazim u Roditelja kojeg potkrepljujem s jednim snažnim „ne“ i fizički ga odmičem od stepenica, ma koliko zabavno to njemu bilo.
I tu je ključna razlika između spontanosti i impulzivnosti.
Što je impulzivnost?
Impulzivni ljudi ne poznaju svoje granice, često ni ne razumiju da one postoje. U vječitoj potrazi za nečim što će ih usrećiti, bilo kratkoročno bilo u potrazi za nekom “životnom srećom”, impulzivni će se ljudi uvaliti u situacije koje nisu u stanju podnijeti, zaletjet će se za trenutnim užitkom, uzbuđenjem ili zaljubljenosti u nadi da će se to ipak isplatiti i da će na kraju moći reći – vrijedilo je.
I tako često prijeđu svoje granice, nesvjesni njihovog postojanja. Posljedice mogu biti katastrofalne, od materijalnog siromaštva i uvaljanosti u gomilu kredita do rana na duši koje nikada ne zacijele.
Često čujem pitanje: “Zar ne bi trebalo probiti granice? Zar ne bi trebalo posegnuti za nebom… ma kolika bila cijena toga?” I uvijek se sjetim ove razlike između spontanosti i impulzivnosti. Jer, odgovor je… da, cijena je bitna. Ako ne vodimo računa o cijeni, bilo materijalnoj ili emotivnoj, na kraju ćemo izgubiti svoje novce i emotivni kapital… a i jedno i drugo se teško i dugo nadoknađuje.
