“Gore je nego što se mislilo!”
“U Španjolskoj više od 800 ljudi zaraženo u jednom danu!”
“Stanje u talijanskim gradovima: Ulice puste!”
Ovo su samo neki od naslova koji vrište s naslovnica novina i portala. Sa svih strana ovih dana do nas dolaze informacije o coronavirusu, nekada umirujuće, češće zastrašujuće. Neke su informacije senzacionalističke, neke objektivne i racionalne, ali svakako su sveprisutne. Tim povodom odlučila sam iz perspektive transakcijske analize napisati članak o našim reakcijama na nešto novo, nepoznato, što percipiramo kao potencijalnu ugrozu ili rizik.
Da bismo mogli pratiti članak, moramo najprije objasniti koncept ego stanja na koji ćemo se kasnije referirati.
Ego stanja
Prema teoriji transakcijske analize, naše misli, ponašanja i osjećaji raspoređeni su u tri ego stanja; Roditelj, Odrasli, Dijete. Kakve su te misli, osjećaji i ponašanje ovisi na koji način su došli i na koji su način strukturirani u našoj unutarnjoj strukturi.
Roditelj
Ego stanje Roditelj čine misli, osjećaji i ponašanja koje smo vidjeli, čuli ili osjetili od strane roditelja i roditeljskih figura i onda smo ih internalizirali u svojoj strukturi. Primjerice, roditelji su nam stalno ponavljali da se papirići ne smiju bacati na pod, da se ne trebaju pokazivati osjećaji, da treba biti pristojan prema starijima… Te poruke doživljavamo kao svoje i u odrasloj dobi one će i te kako usmjeravati kako se ponašamo. Isto tako možemo internalizirati i osjećaje koje smo vidjeli kod roditelja.
Dijete
Ego stanje Dijete čine misli, osjećaji i ponašanja koja su bila naše autentične reakcije kada smo bili djeca, reakcije na vanjske podražaje i poruke koje smo dobivali od roditelja. Primjerice, ako mi je mama često govorila da sam zločesta djevojčica, a ja sam tada osjećala sram, taj sram će vrlo vjerojatno postojati danas, a strukturalno će se nalaziti u ego stanju Dijete. Osjećaji koji su tu pohranjeni ili su se pojavljivali češće u našem djetinjstvu ili su odgovor na neku za nas traumatičnu situaciju. Tu su naravno i ugodniji osjećaji poput radosti, mira, sigurnosti…
Odrasli
Ego stanje Odrasli čine misli, osjećaji i ponašanja koji su adekvatni za sada i ovdje. Nisu arhaični, dakle ne dolaze iz prošlosti kao kod ego stanja Dijete, niti dolaze izvana, kao snimljene trake kao kod ego stanja Roditelj. Osim što donosimo adekvatne odluke, mi iz Odraslog osjećamo različite emocije koje traju relativno kratko, a služe nam kao povratna informacija.
Ego stanja u praksi
Na jednostavnom primjeru objasniti ćemo sva tri ego stanja.
- Hodam ulicom i pored mene prođe pas koji nije na povodcu. Moja reakcija, koju mogu zadržati za sebe ili podijeliti s vlasnikom je osuđivanje ljudi koji ne vode pse na povodcu. To bi moglo zvučati ovako: „Ah, ti vlasnici pasa, nisu toliko odgovorni da psa drže kako treba. Stvarno bi trebalo uvesti posebne kazne za njih. To se tako ne radi. Nije red.“
- Hodam ulicom i ugledam psa iza ograde u svom dvorištu. Pas mi nikako ne može nauditi. Ipak ja osjećam jako lupanje srca i prelazim na drugu stranu ceste. Emocija straha traje jedno dulje vrijeme i nikako se ne mogu smiriti.
- Hodam ulicom i naiđem na psa koji je očito dezorijentiran, laje i napada ljude. Osjećam strah i grozničavo razmišljam što je najpametnije da učinim kako bih izbjegla njegov napad.
Vjerujem da ste prepoznali ego stanja u ova tri primjera: U prvom primjeru reagiram iz ego stanja Roditelj, optužujući poput roditelja vlasnika psa. U drugom primjeru reagiram iz ego stanja Dijete osjećajući strah iako realna ugroza ne postoji – pas je iza ograde i ne može mi nauditi. U trećem primjeru reagiram iz Odraslog uz strah koji me upućuje na opasnost koja mi prijeti ispravno procjenjujući realan rizik kojem sam izložena.
Sada kada smo razjasnili osnovne pojmove vezane uz ego stanja, možemo o coronavirusu.
Složiti ćemo se oko toga da je u svezi corone prisutan strah. Kako ego stanja sudjeluju u formiranju tog straha?
Strah iz Djeteta
Strah iz Djeteta je strah koji nije adekvatan za sada i ovdje. Prenaglašen je, snažan, a vrlo često se temelji na strahovanju za vlastiti život ili život bližnjih. Uključuje panične reakcije. Panika je strah koji osjećamo jer znamo da smo u ugrožavajućoj situaciji, a nismo sigurni postoji li izlaz iz nje, što je povezano sa sadašnjom situacijom jer smo suočeni s nečim što nam je nepoznato i s čime se nismo sreli ni mi ni znanstvenici. Ono što nam ukazuje da su te reakcije iz ego stanja Dijete jest da ne pomažu informacije stručnjaka, njih poprilično uspješno brišemo i brzo se vraćamo u stanje panike, zamišljajući najgore. Panično skupljamo zalihe. Ne razmišljajući, ljudi stoje u redovima u gužvi s drugim ljudima da bi se opskrbili za moguću karantenu.
Reakcija koja nije direktan strah, a također dolazi iz Djeteta, je „Meni se to ne može dogoditi“, „Joj kako pretjerujete“, „Platila sam putovanje i ništa me neće zaustaviti“, što ukazuje na jedno pomalo ignorantsko ponašanje pri čemu osoba zanemaruje odgovornost prema sebi, ali što je jako važno i prema drugima.
Strah iz Roditelja
Strah iz Roditelja često je zamaskiran u osuđivanju sustava, glasnim izražavanjem mišljenja kako bi nešto trebalo. I u ovom slučaju ljudi mogu puniti smočnice, ali to čine zato što se to tako treba zato jer negdje u ego stanju Roditelj možda imaju poruku „Pripremi se na katastrofu“. Djelujući iz tog straha svi „znaju“ da mjere do sada provedene nisu dovoljne, da bi trebalo napraviti ovo ili poduzeti ono, iako nisu ni epidemiolozi ni neka srodna struka.
Ovdje želim napomenuti da sadržaj ego stanja Roditelj može biti i te kako koristan u ovoj situaciji. Poruke koje smo dobivali od roditelja možda su bile: “Uvijek peri ruke kada dođeš kući, prije jela i poslije nužde” ili “Osobna higijena je jako važna” ili “Ne treba paničariti”…
Strah iz Odraslog
I na kraju došli smo do Odraslog. Strah je evolucijski vrlo važna emocija. Čuva nas u situacijama kada smo ugroženi. Strah koji osjećamo iz Odraslog i koji je primjeren i u ovoj situaciji predstavlja povratnu informaciju da nas nešto u našoj okolini može ugroziti. Takav strah ne traje dugo i potiče nas na reakciju. Evo što bi mogle biti adekvatne reakcije u ovoj situaciji:
- Ne čitati i gledati senzacionalističke članke i emisije. Naslovi poput “Užasan utorak u Italiji”, “Zbog coronavirusa kaos i u Njemačkoj”, “U Splitu je bio kaos, nitko nas nije pogledao” potiču strah iz Djeteta.
- Čitati informacije iz službenih, ovlašenih izvora i objave renomiranih i priznatih znanstvenika.
- Držati se preporuka kriznih stožera u svezi kretanja i održavanja ili odlazaka na javna okupljanja.
- Održavati osobnu higijenu, možda još odgovornije i savjesnije nego inače.
- Učiti tome svoju djecu.
- Pomoći starijim ljudima da se ne moraju izlagati većim skupinama ljudi jer su oni najugroženiji.
To je nešto što je moj Odrasli procesuirao, a vas pozivam da procesuirate situaciju iz svog Odraslog. Da promislite koje su vaše reakcije adekvatne situaciji, a koje nisu i dolaze iz ego stanja Dijete ili Roditelj.