Kada govorimo o uspjehu možda je najbolje postaviti pitanje „po čijim kriterijima?“ . Za nekoga je možda uspjeh napredovanje u karijeri, za nekog drugog velika obitelj s puno djece, za nekoga su to realizirana putovanja po cijelom svijetu… Odgovor na pitanje što je za tebe uspjeh ovisi o mnogo čimbenika koji su karakteristični za tu osobu. Koje su njene vrijednosti, uvjerenja, kakvo je njeno iskustvo, na koji način se nosi sa stresom u životu…
Kriteriji uspjeha uvijek su subjektivni
Ovdje naravno ne govorimo o uspjesima koji su unaprijed dogovoreni, pomno promišljeni i mjerljivi, kao što je slučaj u poslovnom kontekstu gdje se cijeli tim dogovara o parametrima na temelju kojih će znati jesu li uspjeli ostvariti cilj ili nisu.
Ovdje govorimo o subjektivnom osjećaju svakog od nas. Nešto što je za nas uspjeh ne mora biti uspjeh za nekog drugog. Vrlo često se događa da ljudi procjenjuju uspjeh druge osobe na temelju svog subjektivnog osjećaja. Moja je poznanica ostvarila vrlo uspješnu karijeru i vrlo sažaljivo gledala na svoju prijateljicu koja je kućanica i ima petero djece „Jadna, zatrpana kućom i djecom nikada se neće ostvariti u poslu“. Ta je kućanica pak gledala sažaljivo na moju poznanicu „Jadna nema vremena za zasnivanje obitelji, nikada se neće ostvariti kao majka“.
Osim što je to subjektivan osjećaj za svakoga od nas, uspjeh je i kategorija s kojom ljudi počesto imaju problema. Šire ćemo objasniti ovu tvrdnju. U našem psihoterapijskom i edukativnom radu s ljudima, oni vrlo često zakažu na pitanju „Koji su vaši uspjesi u životu?“ U prvo vrijeme smo se čudile što su odgovori često bili šutnja, grčevito razmišljanje, mucanje, skromno odricanje bilo kakvog uspjeha.
Razlozi tome najčešće su što ljudi svoje uspjehe smatraju nečim normalnim, najčešće jer svi to rade, pa prema tome to ne ide u kategoriju uspjeha.
Znači li to da ako neka osoba koja se boji visine to prevlada i skoči s padobranom to nije uspjeh jer puno ljudi skače s padobranom, ili ako netko zaradi novaca dovoljno da si osigura solidnu kvalitetu života to nije uspjeh jer ima puno ljudi koji su ih zaradili…?
Zabrana na uspjeh
U transakcijskoj analizi (psihoterapijska škola) postoji koncept zabrana, a jedna od njih je zabrana na uspjeh. Zabrana na uspjeh razvija se u najranijoj dobi kada dijete iz nekog razloga zaključuje da nije vrijedno da uspije. Djeca najčešće razvijaju ovaj obrazac ponašanja kada roditelji na bilo kojoj razini osjećaju prijetnju od djetetova uspjeha.
Jedan od primjera može biti kompetitivan otac koji svog sina vodi na tenis i sa žarom mu pokazuje kako se igra sve dok učenik ne nadraste učitelja. Tada se počinje ljutiti, vikati, ukazivati na sitne nepravilnosti na koje nitko drugi ne obraća pažnju. Sin na nesvjesnoj razini može donijeti odluku da neće biti bolji od oca, jer je to način kako da dobije pažnju, a na dubokoj razini zaštićen je i neugrožen kada je lošiji od tate. Kasnije u životu takvo ponašanje generalizira i u situacijama kada treba uspjeti sam sebe sabotira i ne uspijeva. To postaje ustaljen način ponašanja koji ga onemogućava da razvije svoje kapacitete i potencijale.
Drugi primjer je majka koja je proživjela teško i traumatično djetinjstvo. Kao dijete živjela je u patrijarhalnoj obitelji u kojoj je školovanje prvenstveno bilo namijenjeno muškim potomcima. Živjeli su vrlo teško, osjećale su se posljedice drugog svjetskog rata i nije imala nikakve šanse da se školuje, napravi karijeru. Rano je otišla iz rodnog mjesta i bila se prisiljena zaposliti. Na duboko nesvjesnoj razini danas je ljubomorna na svoju djecu koja žive u odličnim imovinskim prilikama, a ona i njen suprug im omogućuju profesionalna usavršavanja.
Ta ljubomora na neverbalnoj razini izlazi van i očituje se u raznim prilikama. Postoji velika mogućnost da njena djeca razviju zabranu na uspjeh. Kada bismo tu zabranu verbalizirali mogla bi glasiti: „Moja mama je imala teško djetinjstvo i nije imala prilike školovati se i ostvariti karijeru kakvu zaslužuje. Ona je pametna, snalažljiva, a po tom pitanju ništa nije učinila. Neću niti ja. Neću biti bolja, kako bi se moja mama dobro osjećala.” Naravno, takva se zabrana nikada ne verbalizira na ovaj način, jer je nesvjesna.
Moglo bi se dogoditi da se ta mlada osoba odlično pripremi za ispit na fakultetu i onda baš to jutro ne čuje sat ili da pripremi odličnu prezentaciju, a onda ju zabunom izbriše. Ukoliko se takve koincidencije često ponavljaju mogu nas upućivati na zabranu na uspjeh.
Ono osnovno čemu ljude učimo jest da osvijeste svoje uspjehe. Da napišu listu životnih uspjeha i uspjeha na dnevnoj razini. Ako malo bolje promislimo, nije li ukusan ručak također uspjeh?
I takvih uspjeha ima bezbroj. Ako se fokusiramo na uspjeh shvatiti ćemo da svi uspijevamo.
Život u uzroku – ključ uspjeha
Druga stvar jest potaknuti ljude da žive u uzroku. I to ćemo rado objasniti. U situacijama kada ljudi ne uspijevaju čest je slučaj da razloge tih neuspjeha traže izvan sebe.
Primjerice mlada žena koja želi pokrenuti vlastiti biznis nikako da to učini jer nema podršku okoline. U razgovoru verbalizira da ne može uspjeti jer je drugi ne podržavaju. Na taj način ona uzrok svog neuspjeha stavlja na druge, a ona sama je u posljedici.
Student koji je izgubio godinu kaže da se to dogodilo jer nema uvjeta za učenje. Živi s velikom obitelji i svi ga živciraju te se ne može koncentrirati.
Zajedničko im je da žive u posljedici, tj. uzrok svog neželjenog stanja traže u drugima. Na taj se način stavljaju u poziciju žrtve, a uloga žrtve je vrlo pasivna.
Što točno znači život u uzroku? Znači da razloge svog neuspjeha prvenstveno tražimo u sebi. Zaključujemo što mi možemo promijeniti, na što mi možemo utjecati, koje mi imamo izbore u danom trenutku, ne čekajući druge da se promjene i da učine nešto za nas. Naravno to ne znači da smo Pale sam na svijetu. Mi smijemo i možemo tražiti pomoć, ali ne i računati na nju do te mjere da je uspjeh ovisan o njoj. Dakle, ako nas netko odbije, idemo dalje i tražimo druga rješenja, a ne ostajemo u toj točci samosažaljvajući se i /ili okrivljujući druge za svoju tešku sudbinu. Usmjeravamo se na cilj i idemo prema njemu.
Banalan primjer života u uzorku jest – što ćemo s činjenicom da nas vrijeme čini depresivnim? Ako smo u posljedici okrivljavati ćemo vrijeme i ostati depresivni, a ako smo u uzroku? Slažemo se da vrijeme može biti onako bljutavo i da nam se ne da pokrenuti. Biti u uzroku znači odabrati; možemo nastaviti ležati i žaliti samog sebe svjesni činjenice da to sami biramo, možemo izaći van na kavu s prijateljima, otići u kupovinu, popaliti svjetla u stanu, pustiti muziku u kojoj uživamo, napuniti kadu i uživati u toploj kupki, pospremiti stan, pogledati dobar film… Ljudi koji žive u uzroku znaju da oni biraju. Ljudi koji žive u posljedici misle da za njih biraju drugi.
Kakve to ima veze s uspjehom?
Ako postavimo cilj i ostvarenje nam u prvi mah ne ide od ruke, ne odustajemo mireći se s tim da do cilja ne možemo doći. Naprotiv, svjesni da ostvarenje našeg cilja ovisi samo o nama fleksibilno mijenjamo put do uspjeha. Ako nas ono što radimo ne dovodi do onog što želimo, mijenjamo strategiju i radimo nešto drugo. Zbog toga kada postavljamo ciljeve dobro je voditi računa o tome da ovise samo o nama.
Evo primjera ciljeva postavljenih u posljedici:
- Želim izgraditi kuću! Izgraditi ću je čim moj suprug nađe bolje plaćen posao.
Razočarenje je veće što se suprug manje trudi naći bolje plaćen posao. - Želim kupiti novi auto! Kupiti ću ga ako mi tata da novce za to.
A što ako se tata predomisli? - Želim da moj brak odlično funkcionira! Funkcionirati će čim moj suprug shvati neke stvari.
Hm…a što ako suprug ne shvati ili možda shvati, ali na svoj način? - Želim tri puta tjedno ići na aerobik! Ići ću ako mi mama za to vrijeme želi pričuvati djecu.
A što će se desiti ako mama ne želi? - Želim da moj sin upiše medicinu! Tek tada ću biti sretna.
A joj, ovo je cilj u kojem je osoba u tuđem uzroku. A što ako sin ne želi upisati medicinu, jer je strastveno zainteresiran za povijest? - Želim se zaposliti! I zaposliti ću se čim mi rodbina nađe posao.
Možda rodbina nije raspoložena za traženje posla.Tuđeg.
Ukoliko postavite cilj tako da ovisi i o drugima, a drugi ne postupe baš onako kako ste zamislili, naći ćete se u slijepoj ulici i možete biti razočarani zato što niste ostvarili cilj. Zbog toga je potrebno voditi računa da ostvarenje Vašeg cilja ovisi samo o Vama.
Kako postaviti cilj?
Ciljevi su važan građevni element na putu do uspjeha. Oni su nam putokaz na putu za uspjeh. Ukoliko ne znamo gdje idemo, kako ćemo znati da smo do tamo došli? Postavljanjem ciljeva koncentriramo svoju energiju i formatiramo se na ostvarivanje istih.
Da bi vam bilo lakše postaviti cilj kojeg ćete i ostvariti možete se držati pet uvjeta za njegovo postavljanje. To je isprobana tehnika koja daje odlične rezultate!
Postavite svoj cilj pozitivno
Ako kažete primjerice “Ne želim biti nesiguran/na u sebe ” cijelo vrijeme ćete razmišljati o svojoj nesigurnosti, što će se odraziti na vašem ponašanju. Zašto je tome tako? Odgovor je u tome što vaše nesvjesno ne procesuira negacije.
Uzmimo jedan primjer: Nemojte misliti na veliku rođendansku, čokoladnu tortu sa svjećicama. Nemojte misliti na nju, onako ukrašenu šlagom. Mislite li možda na tortu? Da biste prestali misliti na nju, morate razmišljati o nečem drugom. Ne možete prestati misliti na tortu tako što ste odlučili “Neću misliti na tortu (ili torticu)”.
Budite što je moguće određeniji
Postavite si pitanja: Kada, Gdje, S kim, Kako ćete ostvariti cilj? U kojim situacijama Vi to želite? Postoje li situacije u kojima to ne želite? Zamislite se u situaciji u kojoj ste ostvarili cilj, vizualizirajte tu situaciju, zamislite potpuno okruženje sa svim bojama i zvukovima, zamislite sebe sa svim osjećajima koje imate pri ostvarenju cilja… Na taj način Vaša ideja cilja biti će jasnija i potpunija, mozak će primjećivati prilike da ga ostvari. Proces intenzivnog uživljavanja u situaciju ostvarenog cilja naziva se formatiranje mozga za ostvarenje cilja. Imati ćete potpunu reprezentaciju onoga što želite ostvariti i na taj način olakšati i nesvjesnom dijelu svog uma da teži prema ostvarenju zacrtanog cilja.
U slučaju da netko kaže da želi biti sigurniji/a u sebe ne daje potpunu i točno određenu informaciju. Što točno znači biti sigurniji/a u sebe? Koliko sigurniji/a? Malo ili malo više? U odnosu na što? Kada sami sebi ili nekome postavljate cilj inzistirajte na tome da Vam ono što želi kaže u pozitivu, a ne u komparativu ili superlativu.
Da bi cilj bio jasno određen potrebno je odrediti i rok do kojeg ćete ostvariti cilj. Na taj način ne dopuštate da se cilj razvodni već ste cijelo to vrijeme usmjereni na ostvarenje cilja. Neki ciljevi su toliko vremenski neograničeni da bi za njihovo ostvarenje mogli potrošiti godine. Ukoliko želite biti „sigurni u sebe“ možete godinama raditi na tome i tijekom vremena izgubiti energiju s kojom ste počeli ostvarenje cilja, no ako se ograničite nekim vremenskim rokom, kao da ste izvršili kompresiju volje, želje i energije te vaš nesvjesni um neće brisati prilike za ostvarenje cilja, već će mu te prilike biti u fokusu interesa.
Odredite dokaz ostvarenja
U situacijama kada ste ostvarili cilj može se dogoditi da jednostavno ignorirate ostvarenje. To se događa iz razloga što možda niste postavili dokaz ostvarenja. Pitajte se kako ćete znati da ste ostvarili cilj. Što ćete vidjeti, čuti ili osjetiti kada ostvarite cilj? Opišite ga vrlo detaljno kako biste ga prepoznali kada se javi.
Iz svega navedenog možete zaključiti da je dokaz ostvarenja bitan kako bismo uopće znali da smo ostvarili cilj i tada si dozvolili zadovoljstvo u svezi toga. Mnogi ljudi kada ostvare neki cilj odmah kreću na drugi, pa na treći ne dajući si vremena za uživanje.
Dopustite si uživanje kada ostvarite cilj, ništa se ne plaća, a jako je ugodno.
Budite u uzroku
„Biti u uzroku“ znači da cilj mora biti započet i održavan od Vas samih, a ne da njegovo ostvarenje ovisi o nekom drugom.
Provjerite je li cilj vrijedan ostvarenja
Postavite si pitanja kako će Vaša promjena i sve ono što činite da biste ostvarili cilj:
- utjecati na Vaš život?
- utjecati na život ljudi iz Vaše okoline (pri tom naravno mislim na bliske ljude, a ne na susjede koje ne pozdravljate na stubištu)
I ZA KRAJ: SLAVITE SVOJE USPJEHE!!!
