Na ovom modulu bavili smo se osjetilima i time kako različita izoštrenost pojedinog osjetila može dovesti do nerazumijevanja i nesporazuma među ljudima. Budući da se nalazimo u prilično izazovnom razdoblju života pogođenim pandemijom, svatko od nas pojedine mjere doživljava na drugačiji način a jedan od razloga može biti i vezan uz naše dominantno osjetilo. Primjerice, nekome će biti dovoljno da smije vidjeti svoje bližnje (pa makar i kroz prozor ili preko mobitela) a netko drugi će žuditi za zagrljajem koji mu je zbog mjera već dugo uskraćen (npr. ako se radi o osobi smještenoj u dom za starije).
U konačnici, i samo online predavanje bi bilo teško izvesti da meni kao treneru nije dovoljno da vidim sve kućice na broju ” /> Ne znam kako je biti u koži kinestetičara, no u koži jednog vizualca neke stvari s kojima se danas suočavamo su ipak lakše. No, ne sve.
Sjećam se situacije kada je moj suprug bio oduševljen kada je prvi put instalirao GPS na mobitel. Njegovu oduševljenju nije bilo kraja i kad god bi išli na neku adresu koja nam na prvu nije bila poznata, on je odmah uključivao svoju aplikaciju. I, manje-više, točno došao do odredišta.
Dok je njemu GPS bio spas i značio kraj njegovim lutanjima, meni je bio noćna mora. Glas koji mi govori za koliko metara skrećem lijevo ili desno me užasno zbunjivao. Više se na ništa nisam mogla koncentrirati osim na to da u sebi razmišljam koliko je to točno 100 metara i hoće li mi taj glas reći da skrenem u zadnji čas (u zadnji čas jer sam po običaju krivo procijenila gdje je tih 100 metara).
I prije slavnog GPS-a sam bila prilično loša u pamćenju i praćenju verbalnih uputa. Uvijek mi je bilo draže kada sam mogla nešto skicirati, zamisliti a ni dan danas ne koristim GPS već jednostavno na karti pogledam gdje je lokacija i vodim se prema vizualnim orijentirima.
U komunikaciji s drugima se često puta možemo osjećati kao da pričamo potpuno drugačijim jezikom: npr. prilikom renovacije stana osoba vam govori kako se stan može urediti no vi je jednostavno ne možete pratiti: treba vam skica ili neko vizualno odjeljivanje prostorija da možete zamisliti kako bi taj stan mogao izgledati. Drugoj osobi, dok vam objašnjava, nije jasno kako vama nije jasno.
Ili, kada ste konačno taj stan preuredili, vrijeme je za kupovinu namještaja. Našli ste savršenu sofu no supruga negoduje. Iako je i njoj sofa lijepa govori vam da se ne osjeća ugodno na njoj. I tako se potraga nastavlja i nastavlja a vama nije jasno zašto toliko inzistira na toj „ugodi“.
Tijekom ovog modula bavili smo se upravo tim razlikama među ljudima koje ukazuju na različitu izoštrenost osjetila kod svakog od nas i kako nas ta različitost može dovesti do nerazumijevanja u odnosu s drugima. U predavanju se to može očitovati na način da osoba koja je vizualac preferira vizualne podražaje poput ppt prezentacije, videa i slično te ukoliko predavač izostavi takve podražaje oslanjajući se samo na svoj govor jednostavno isključi taj dio publike. S druge strane ako polaznici ne dobiju priliku ni primijeniti u praksi ono što je ispredavano ili bar prokomentirati u grupi kroz neku vježbu, ni kinestetičari neće biti pokriveni. Drugim riječima, samo predavanje bez vizualnih podražaja i provedbe vježbe, ostavit će veći dio publike nezadovoljnima.
No u isto vrijeme kako su nam različita osjetila različito izoštrena, to dovodi do toga da nisu iste stvari svima jednako bitne. Dok jednom partneru može biti sasvim dovoljno da čuje glas onog drugog (auditivac), drugome će možda biti važnije da ga zagrli (kinestetičar) i sam razgovor mu neće puno pomoći da se ne osjeća usamljeno. U ovoj kombinaciji održavanje veze na daljinu bi moglo biti prilično izazovno jer će se kinestetičar osjećati uskraćeno.
Nadalje, ako radimo u uredu s kolegom kojemu je auditivni kanal prilično izoštren a mi smo u stanju raditi u sobi u kojoj je izuzetno bučno (jer nam osjetilo sluha nije izoštreno), možda ćemo njegov zahtjev da isključimo radio doživjeti kao provokaciju. Auditivcima je izuzetno teško ostati fokusiran na zadatak ukoliko nije tišina i njima je jednostavno nemoguće odvojiti se od onoga što potiho svira na radiju. Ovo je samo kratak pregled toga kako nas različita izoštrenost može udaljiti ili zbližiti i kako sve ono što učimo tijekom treninga pomaže da bolje razumijemo i sebe i druge. Iako je ova tema mnogima bila poznata od prije kroz proces učenja u školi, tek danas je mogu gledati na jedan drugi način i uvidjeti koliko je znanje o našim osjetilima bitno u razumijevanju drugih, te uspostavljanju i održavanju odnosa s njima. NLP daje širinu i omogućuje da neke stare i poznate stvari gledamo na nov način i koristimo u pojednostavljenju svakodnevnog života.