Završili su izbori a došao je 5. modul praktičarskog treninga NLP-a. U duhu proteklih izbora, na ovom modulu bavili smo se analizom političkih govora, odnosno, bavili smo se jezičnim obrascima koje (dobri) političari često koriste u svrhu zadobivanja povjerenja ljudi, uspostave odnosa, otklanjanja otpora.
No, kako zapravo izgleda dobar politički govor zna Milton Erickson. Milton Erickson je bio američki psihijatar i hipnoterapeut. Kažu da je bio specifičan po tome što je lako i jednostavno uspostavljao odnos sa svojim klijentima. Naime, upotrebljavao je određene uzorke riječi i tonove glasa kako bi izazvao specifične odgovore kod svojih klijenata, na temelju svog znanja o njima iz izgradnje odnosa.
Budući da je u djetinjstvu imao velikih zdravstvenih tegoba (dječja paraliza, tonska gluhoća – zbog čega je progovorio tek s 4 godine, sljepoća za boje, disleksija), Erickson je sva svoja iskustva iskoristio da nauči što više o drugima i sebi. Tako je naučio puno o neverbalnoj komunikaciji što mu je kasnije koristilo u uspostavljanju odnosa s drugima. Zahvaljujući ponovnom učenju govora koje je pratilo sporiji jezik i dublji glas, shvatio je da takav govor privlači pažnju ljudi. Sve to iskoristio je u svom radu.
Osnivači NLP-a, Richard Bandler i John Grinder, preuzeli su Ericksonovu teoriju o jeziku i tako su nastali Miltonovi jezični obrasci. Kako oni izgledaju, dočarat ćemo kroz slijedeći primjer.
Gradonačelnik Milton
Zamislite da slijede izbori za gradonačelnika u vašem gradu. U potpunom ste otporu jer do sada nijedna vlast nije uvela značajnije promjene. Grad grca u dugovima, natječaji se dobivaju „preko veze“, glavni problemi ostaju neriješeni. Ne vjerujete političarima, smatrate da su svu isti. I tada na tv-u ugledate jedno novo lice. On se svojoj publici obraća na slijedeći način:
Drage sugrađanke i sugrađani,
Znam da vam je već dosta izbora na kojima se puno obećava a potom ništa ne mijenja. Znam da vam je već dosta nepotizma i korupcije koja nakon svakog mandata mijenja samo kolovođu. Znam da ste umorni od svega i da sigurno mislite kako ni ovi izbori neće ništa promijeniti.
I baš zato vas pozivam da izađete na izbore i da ove godine date šansu pravoj promjeni. Da ove godine ukažete povjerenje meni kako bih vam dokazala da je moguće da osoba koja vodi grad ne nastavlja tradiciju korupcije i nepotizma. Da je moguće da se stvarni problemi grada zaista počnu rješavati a ne uljepšavati. Da je moguće, zajedničkim snagama, postići da se čuje glas svakoga od vas. Da je moguće da David pobjedi Golijata.
Za to mi treba vaša pomoć. I zato vas molim da mi ukažete povjerenje kako bih imala šansu, kao mali čovjek, biti vaš glasnogovornik i kako bi zajedno mogli učiniti veliku promjenu.
Ako ste do sada pomislili kako se spremam promijeniti karijeru i istu nastaviti u politici te bi mi rado dali svoj glas na slijedećim izborima, onda znači da je Milton imao pravo. Njegovi obrasci funkcioniraju 😊
Miltonovi obrasci u svakodnevnim situacijama
Osim što ste do sada već imali prilike čuti neke segmente Miltonovih obrazaca u političkim govorima, sigurno ste ih nekada i sami koristili ili ste ih čuli u nekim svakodnevnim situacijama.
Npr. ako ste nekada empatično objašnjavali djetetu da znate kako ne želi ići doktoru i da bi radije išao u park, ali da je dobro da ga doktor presluša jer će onda dobiti lijek i ozdraviti i moći će ići u park – zapravo ste iskoristili Miltonovu taktiku. Ako ste dugo čekali konobara u restoranu koji je došavši do vas i vidjevši vaše ljutito lice rekao da mu je žao što toliko čekate i da je imao užasnu gužvu; da zna to nije opravdanje jer ste sigurno gladni i da će svakako reći kuharu da što brže napravi vaše jelo – tada ste bili izMiltonirani od strane socijalno inteligentnog konobara.
U oba slučaja cilj je bio isti: ukloniti otpor druge strane te je na neki način „pridobiti“ – u prvom slučaju da dijete prihvati odlazak kod doktora a u drugom manje ljutnje prilikom čekanja jela. U oba slučaja radi se o „win win“ poziciji: poanta nije izmanipulirati drugu stranu kako bi osoba za sebe izvukla neku korist već obje strane profitiraju na način da je objema lakše ukoliko nema otpora. Roditelju je lakše ako dijete ne urla prilikom odlaska kod doktora a s druge strane i djetetu je lakše ako ga nije strah i ako nije isfrustrirano. Konobaru je lakše raditi s gostima koji nisu bijesni na njega a i gostu o kojem konobar vodi brigu i ljubazan je prema njemu je ugodnije je sjediti u takvom restoranu.
Drugim riječima, Miltona ne koristimo da bi nekoga obmanuli već da bi obje strane na neki način profitirale. Niste uvjereni? Znam da vam nije jednostavno prihvatiti ovu tezu jer su vas možda puno puta u životu obmanuli, no dajte im šansu. Puno je situacija u svakodnevnom životu u kojima je ovo efikasniji način komunikacije s drugima. Zar ne? 😊