Danas je bio tako pažljiv. Došao je kući, donio cvijeće. Koliko muževa nakon tolikih godina braka donosi cvijeće svojoj ženi?
Na licu mu se vide tragovi godina. I još koječega. U vlažnim očima osmijeh, nježne riječi, malo tuge… Tako ga voli kad je takav! Tako je nježan, pun ljubavi prema njoj.
Napravila je ručak kakav on voli. Uvijek kaže da voli jesti žlicom, tu je juha, kelj na lešo s malo mesa… napravila je i kolače za desert. Kakao šnite, on se davi u njima.
Godine su iza njih. Godine odricanja, teškog života. Kroz sve su zajedno prošli, stvorili dvoje djece koja rastu. Nije uvijek bilo lako, ali sve su prebrodili. I danas je ponekad teško, ponekad se i ne razumiju, pa i posvađaju, ali ovakvi trenuci sve zaliječe. Pa tko se ponekad ne posvađa? Brak je i šećer i pelin, slatko i gorko zajedno izmiješano. No, on zna biti pažljiv, zna usrećiti pogledom, svojim skromnim osmijehom dobrog čovjeka.
Donijela je juhu na stol. Jednom rukom, druga joj je još slaba. Namučila se dok je sve to napravila, ali za njega joj ništa nije teško. Dok je nosila juhu uhvatila je njegov pogled pun razumijevanja, priskočio je da joj pomogne… žao mu je što je boli. Proći će.
Priča kako mu je bilo na poslu. Priča o ljudima koje ona ne poznaje, događajima u kojima ne sudjeluje, ali ona ga sa zanimanjem sluša. Uživa u njegovom glasu, uživa u njegovoj blizini, voli ga gledati kako s užitkom jede ono što je ona pripremila. Jede i ona, polako, ne otvarajući usta previše. Vilica ju još boli kad otvara usta, ako jače otvori, bol je neizdrživa. Ne žali se, ne želi pokvariti ovaj predivan trenutak… i to će proći. Za par dana sve će proći… nestati će i podljevi na leđima i ispod oka, moći će izaći među ljude bez da na sebi osjeća upitne i suosjećajne poglede.
Oni ne razumiju. Ne znaju koliko je njemu bilo u životu teško, ne vide njegovu dobrotu.
Ona vidi. Ona voli. I zna da on to više neće učiniti. Vidi to iz njegovog pogleda, vidi koliko mu je žao… vidi da i on nju beskrajno voli.
Jedna od prvih lekcija na praktičarskom treningu NLP-a je učenje o osnovnim pretpostavkama na kojima je NLP zasnovan. Jedna pretpostavka kaže da je svako ponašanje motivirano pozitivnom namjerom za tu osobu. Kada sam prvi put čula za nju, imala sam velikih problema s njezinim prihvaćanjem. Naime, u mojim očima situacija je bila upravo takva kakvu ste stekli čitajući ovu priču: on je tuče i mlati ali ona čvrsto vjeruje u njegovu pozitivnu namjeru (nije on to mislio, nešto je krivo napravila pa nije ni čudo što je poludio, itd.) i stoga prelazi preko svega. Bila sam ljuta na tu pretpostavku jer sam smatrala da ona podrazumijeva da zbog toga što je netko imao teško djetinjstvo i ne zna drugačije, ima pravo činiti loše stvari drugima.
Ne. Bila sam potpuno u krivu. Ova pretpostavka propagira da svatko ide iz vlastite pozitivne namjere i u datom trenutku čini ono što najbolje zna i umije. Možda je netko imao jako teško djetinjstvo i oskudijevao u svemu, pa danas krade kako više nikada u životu ne bi doživio taj egzistencijalni strah. Da, možemo razumjeti podlogu nečijeg ponašanja. To je ta pozitivna namjera. I ne, razumijevanje ne znači istodobno prihvaćanje i slaganje s trenutnim postupcima. Osobu koja krade treba kazniti. Osobu koja tuče treba prijaviti policiji. Unatoč tome što razumijemo podlogu.
Da li žena iz priče zaista samo razumije njegovu pozitivnu namjeru? Ne, žena iz priče vlastitim postupcima podržava njegove postupke koji nisu ok i nalazi im opravdanja. Često puta sam se pitala kako je moguće da netko nalazi opravdanja za osobu koja ti evidentno nanosi štetu, zlostavlja te. Bilo mi je teško razumjeti dok nisam na vlastitom primjeru uvidjela kako djeluju uvjerenja.
Uvjerenja su nešto što smatramo istinitim i ponašamo se i živimo prema njima iako ih uopće ne moramo biti svjesni. Kako ona funkcioniraju? Ako vjerujemo da se trud isplati, naše uvjerenje će se manifestirati u svakom segmentu našega života. Kada dođemo na novi posao, automatski ćemo se truditi. Unatoč tome što možda plaća nije dobra ili što se tu nemamo namjeru zadržati. Jednostavno se instiktivno tako ponašamo. Kada upoznamo potencijalng partnera – trudit ćemo se iznenaditi ga ukusnom večerom, lijepim poklonom za rođendan… Nećemo preispitivati niti vagati. Jednostavno ćemo se truditi oko njega.
Slično tako i žena iz priče iz vlastitog doma nosi brojna uvjerenja koja joj šalju razne poruke: „to što te tuče zapravo znači da mu je stalo“; „normalno je da muškarac udari ženu“; „ako se dovoljno trudiš, netko će promijeniti ponašanje“; „ljubav je bol“… Zato ona ne preispituje njegove postupke i za sve nalaze opravdanja. Nažalost, njezina uvjerenja su je prilično zacementirala u odnosu s partnerom zlostavlječem. I zato iz dana u dan, iz godine u godinu, iz destljeća u desetljeće ona vjeruje da nije on kriv. Da nije tako mislio. Da će drugi put biti bolje. Samo se mora još malo potruditi…
Uvjerenja možemo mijenjati. Jedno od njih koje možemo usvojiti jest da zaista svako ponašanje ima svoju pozadinu i da ljudi čine stvari iz pozitivne namjere. I da te stvari unatoč tome što razumijemo ne trebamo tolerirati. Da trebamo brinuti o sebi.
