Metaprogrami su temeljni “softver” našeg mozga. Bez obzira kako svjesno procesuiramo informacije, duboko u našoj podsvijesti odvijaju se procesi izvan naše volje i svijesti koji utječu na naše misli, osjećaje i odluke. O tom procesima, metaprogramima, riječ je u ovom članku.
Operativni sustav našeg mozga
Svako računalo ima takozvani operativni sustav. To je program ili skup programa koji omogućava interakciju računala s vanjskim svijetom te pokretanje i rad drugih programa. Na primjer, Microsoft Windows 10 je operativni sustav. Da biste pokrenuli bilo koji program na računalu, morate strelicu na ekranu dovesti na ikonu programa, kliknuti mišem i program će Vam se otvoriti. E pa upravljanje tom strelicom po ekranu, prihvaćanje klika mišem i njegova interpretacija jedna je od aktivnosti tog operativnog sustava bez kojeg ne bismo ni mogli komunicirati s računalom.
Iako je usporedba mozga i računala vrlo nezgodna jer mozak radi na sasvim drukčijim načelima, Leslie Cameron-Bandler, jedna od prvih osoba koja je koristila NLP u svom savjetodavnom radu i bivša supruga Richarda Bandlera, sukreatora NLP-a, pitala se se postoji li u mozgu nešto slično, neki skup procesa koji se odvijaju automatski i na nesvjesnoj razini, a koji upravljaju ili bitno utječu na sve druge mahom svjesne procese. Proučavanjem ponašanja velikog broja ljudi Cameron-Bandler je doista uspjeli identificirati metaprograme.
Metaprogrami su procesi koji se odvijaju u našem mozgu i, u ovisnosti od toga kako su “programirani” nasljednim karakteristikama i faktorima okoline kao što su odgoj, traumatična iskustva i iskustva općenito, utječu na našu komunikaciju s drugima izazivajući iz podsvijesti različite emocionalne reakcije na podražaje iz okoline. Njen rad su dalje razvili Rodger Bailey i Shelle Rose Charvet, definirajući ukupno 14 metaprograma. Ova je tema danas standardni dio obuke na certificiranim treninzima NLP-a.
Primjer metaprograma
Jedan od tih metaprograma koji ćemo ovdje uzeti za primjer jest dihotomija opcija-procedura. U ovisnosti kako je taj njihov program “podešen”, ljudi će biti skloniji opcionalnom odlučivanju, tj. odlučivanju na temelju trenutne situacije, ili pak proceduralnosti, tj. unaprijed pripremljenom skupu aktivnosti koje će provesti bez obzira na trenutne okolnosti jer su odluku o tome donijeli negdje ranije u prošlosti. Treba napomenuti da ova dihotomija ne znači da je osoba striktno “opcija” ili striktno “procedura”.Radi se o kontinuumu na kojem osoba zauzima svoje mjesto između dvije ekstremne alternative. Većina ljudi je negdje između, no postoje ljudi koji su ekstremna opcija ili ekstremna procedura. Ako takve dvije osobe krenu surađivati ili uđu u bilo koju vrstu odnosa vjerojatno će se u nekom trenutku dogoditi nesporazumi u komunikaciji koji su proizašli samo zbog razlike u njihovim metaprogramima.
Imam prijatelje koji su se jako voljeli i odlučili svoju ljubav okruniti brakom. Puni poštovanja jedno prema drugom, inače strpljivi i mirni, tijekom planiranja vjenčanja ušli su u razdoblje prvo sitnih, pa malo krupnijih trzavica.
Bilo mi je to neobično. Nakon nekog vremena upalila mi se lampica. Postalo mi potpuno jasno što se događa i o čemu se radi: on je opcija, a ona procedura.
Ona je počela planirati vjenčanje i u istraživanju procedure naišla na savršenu internet stranicu koja kaže koliko unaprijed se bilo što radi. Kada se rezervira sala, naručuje cvijeće, odlučuje o vjenčanici, rad popis gostiju i sve ostalo što jedno dobro organizirano vjenčanje zahtjeva.
On? Njemu se polako počela dizati kosa na glavi od njenih pitanja. Pa majko moja, imaju još šest mjeseci do vjenčanja. Vidjeti će sve u hodu. Kako to misle 12 mjeseci prije….
Ona je na to reagirala ponekad burno, ponekad potpuno rezignirano, jer ubijao joj je svako veselje svojim neodgovornim ponašanjem. Vidjeti će u hodu! Stvarno svašta.
Kako su te trzavice vremenom rasle odlučila sam im samo objasniti tipove ljudi koji se nazivaju opcije i procedure.
Opcije
Dharma iz serije “Dharma i Greg” je dobar primjer ekstremne opcije:
Ljudi s filterom opcije motivirani su prilikama i mogućnostima. Oni neprekidno traže nove načine izvođenja određenih zadataka. Oni mogu kreirati procedure, ali im predstavlja problem pratiti ih, jer za njih uvijek postoji bolji način. Ljudima s ovim filtrom problem često predstavlja završavanje stvari i teško se uklapaju u sustav pravila i praćenje procedure.
U njihovom ćete jeziku čuti mnoštvo modalnih glagola mogućnosti. (želim, ne želim, hoću, neću, mogu, ne mogu).
Motivirati ih možete korištenjem sljedećih izraza: mogućnosti, izbori, prekršiti pravila, drugi, bolji način, neograničene mogućnosti, alternativa je, to su opcije, samo nebo je granica. Ovaj je metaprogram dobar za sva zanimanja koja traže brzo prilagođavanje promijenjenim okolnostima, kao npr. prodaja, PR ili krizni management.
Procedure
Postoji li bolji primjer ekstremne procedure od Sheldona iz “Teorije velikog praska”? ?
Ljudi s filterom procedure prate skupinu pravila dok nešto rade. Mogu se osjećati izgubljeno u slučaju da nema propisane procedure. Kada nešto započnu obavezno to i završe.U njihovom su izražavanju u velikoj mjeri prisutni modalni glagoli nužnosti (moram, treba)Motivirati ih možete koristeći izraze poput: ispravan način, korak po korak, prvo ovo…zatim ono, iskušano i provjereno, pouzdano, pratiti proceduru, kako koristiti, dokazane metode.Ovaj je filtar koristan kod osoba koje obavljaju administrativne poslove ili kod osoba koje rade u sustavima visokog rizika (vojska, sigurnosni sustavi, zrakoplovstvo, nuklearne centrale), gdje je važno poštivanje procedure.
Kada komuniciramo s osobom koja je u ovom metaprogramu značajno različita od nas, čini nam se da ona sve radi krivo, na neprimjeren način, da ili srlja bezglavo ili je previše uštogljena i nefleksibilna…No ovdje se ne može govoriti o tome da je netko univerzalno u pravu – sve ovisi o okolnostima, što nas vraća na jednu od osnovnih pretpostavki NLP-a – važnost fleksibilnosti. Ni jedna osoba nije u pravu, one su samo drugačije. Neki ljudi su ekstremno na jednom polu kontinuuma, a naki pri sredini. Kada se nađu dvoje ljudi koji su svako na svojoj strani teško komuniciraju. Izlaz može biti u poštovanju različitosti i učenju “stranog jezika”.