Nedavno sam vodila jednu raspravu: Je li normalno da se osobe koje su u vezi svađaju? Znači li ta svađa da nešto nije u redu s njihovim odnosom ili su svađe sastavni dio odnosa? Dok je moje mišljenje bilo da bih se zaista zapitala što nije u redu s mojom vezom ako se baš nikada ne razilazimo u mišljenjima, druga osoba je smatrala da svađa i nesuglasica između dvoje ljudi koji su u vezi nikada ne smije biti – to je znak da nam ta osoba nije kompatibilna i da je najbolje takav odnos prekinuti. No, nisam mogla a da se ne zapitam da li bi – da svi razmišljamo po tom principu – opstala ijedna veza?
Definirani pojam ima svoju definiciju, koja može biti kraća i duža.
Prije nego što nastavim dalje, voljela bi razjasniti što za mene znači svađa. Pod pojmom svađe podrazumijevam nesuglasice odnosno različita ili oprečna mišljenja vezana uz određenu tematiku, te raspravu s drugom osobom o istome. Dio te rasprave mogu biti povišeni tonovi uslijed uzbuđenja i želje da obranimo svoju tezu, no nikako ne i uvrede ili bilo kakva vrsta nasilja. U kontekstu ove definicije, moram priznati da mi se nikada u životu nije dogodilo da sam bila u bliskom odnosu s osobom s kojom takvih situacija nije bilo. Je li to značilo da je naš odnos bio loš i da ga je trebalo prekinuti? Odgovor na ovo pitanje je malo kompleksniji.
Kada se nalazimo u odnosu s osobom čije su vrijednosti dijametralno suprotne našima i kada smo svakodnevno suočeni s nizom rasprava koje se vode upravo zbog te različitosti – tada bi se trebali zapitati ima li smisla ostajati u odnosu u kojemu je naša kompatibilnost evidentno upitna. Uzmimo za primjer ljubavni par koji čine žena – čija je vrhunska vrijednost obitelj i muškarca – kojemu je vrijednost obitelji negdje pri dnu ljestvice prioriteta. Ukoliko žena žarko želi djecu i muškarca koji će se posvetiti obitelji, a njezin partner ne razmišlja o braku a još manje o djeci – tada će njihov odnos gotovo sigurno za obje strane postati iscrpljujući. Njihovo zajedničko vrijeme može se pretvoriti u beskrajne rasprave o smislu života (koji će žena možda vidjeti u djeci a muškarac u osobnoj sreći koja nije vezana uz djecu), o tome što je bolje (žena će nalaziti brojne argumente za djecu a muškarac za život bez djece) i u potpuno nerazumijevanje stajališta druge strane. Ukoliko se radi o vrijednostima koje su za njih prioritetne – zasigurno nijedno od njih neće odstupiti. Odstupanje od vrhunskih vrijednosti za bilo koga od njih dvoje značilo bi kronično nezadovoljstvo. S druge strane, ni ostanak u vezi s osobom s kojom ne dijelimo životne poglede nema dobru perspektivu. Dakle, u ovom kontekstu svađe definitivno jesu znak da je vrijeme da preispitamo budućnost tog odnosa.
Kada svađa nije znak da nam je odnos na klimavim nogama? Uzmimo za primjer da vi i vaš partner imate oprečna mišljenja o tome trebate li nabaviti kućnog ljubimca ili ne. Ukoliko je vaše stajalište da su kućni ljubimci izvor zadovoljstva i da su obaveze koje proizlaze iz njihovog udomljavanja vrijedne truda, a vaš partner ni po koju cijenu ne želi kućnog ljubimca iz raznih razloga – vjerojatno će doći do žustrije rasprave. No ta rasprava itekako može biti konstruktivna: na papir možete staviti sve prednosti i nedostatke obiju opcija, možete razgovarati o partnerovim strahovima, možete sami preispitati svoje stajalište… Ovakve rasprave su mi često i samoj raširile vidike – ponekad smo skloni razmišljati „crno – bijelo“, no u realnosti stvari najčešće nisu takve. Ukoliko su vrijednosti vašeg partnera i vas i dalje iste ili slične, ukoliko se i dalje slažete oko svih bitnih stvari – tada vaša svađa nije zabrinjavajući događaj koji bi vas trebao potaknuti da razmišljate o prekidu veze. Ako su nesuglasice vezane uz stvari koje ne određuju vaš daljnji tijek života odnosno ne dovode vas do kroničnog nezadovoljstva zbog razlika između vas i partnera – sa sigurnošću mogu reći da je vaš odnos posve normalan.
I na kraju, iz perspektive jedne „svađalice“ koja voli raspravljati, razmišljati i imati mišljenje o svemu, mogu reći da je svaka svađa koja me potaknula na razmišljanje i nucala moj mozak da vidi stvari i iz drugačije perspektive bila korisna i utjecala na mene takvu kakva jesam danas. Ponekada se moje mišljenje promijenilo, ponekada učvrstilo ; kroz koju godinu ili desetljeće ću možda i sama drugačije gledati na neke stvari. No uvijek ću smatrati da su konstruktivne svađe itekako dobre. 🙂
