Nedavno sam na internetu pročitala kratku anegdotu koja se dogodila jednoj Amerikanki trudnoj 6 mjeseci. Naime, žena je stajala u kafiću i čekala svoju kavu. Kada joj je djelatnik istu uručio, gospodin koji je bio iza nje joj se obratio i rekao da bi s obzirom na svoje stanje radi bebe trebala naručiti beskofeinsku kavu. Žena ga je pogledala i gotovo uvrijeđeno rekla da nije trudna. Na to se gospodin krenuo ispričavati i brzo nestao iz njezina vidika.
Čini se da se okolina počinje miješati u odgoj djeteta već i prije nego što dijete uopće dođe na svijet. Majku koja u trudnoći vježba osuđuju jer vježba, jer to nije dobro za dijete. Majku koja ne vježba i koja je dobila više kilograma opet osuđuju jer će „ujesti dijete“ (da, i to sam čula). Majku koja popije kavu osuđuju jer pije kavu. Onu koja ne pije kavu osuđuju jer po njihovim kriterijima ne jede dovoljno mesa. Neku treću osuđuju jer radi do kraja trudnoće (ta je pohlepna i ne misli na dijete). Četvrtu osuđuju jer je otišla na čuvanje trudnoće čim je zatrudnjela (ta je lijenčina). Možda ste imali sreće pa se u trudnoći niste susretali s takvim komentarima no vjerujem da je jedan broj žena sigurno doživio uplitanje u svoju intimu i stanje.
Kada se dijete rodi, onda se komentari i „dobronamjerni savjeti“ u velikom broju slučajeva udvostruče – i to doslovno oko svega. Od toga kako držite dijete, koliko i kako jede, kako bi ga trebalo obući, pokriti ili ne pokriti, izaći van ili ne izaći… I sama sam doživljavala razne komentare, što od bliskih osoba a što od potpuno nepoznatih ljudi na cesti koji su se baš kao i gospodin iz kafića našli odgovornim da komentiraju brigu potpuno nepoznate žene o potpuno nepoznatom djetetu. Jedan od savjeta koji sam doživjela od bliske osobe bio jest da bi kćerku (koja tada još nije hodala, čak niti stajala na nogama) trebala staviti da hoda. Pokušala sam dokučiti kako bi to mogla izvesti, no da danas mi ništa nije palo na pamet J
Kada dijete postane starije, ni onda se situacija ne mijenja. Svi misle da znaju bolje od vas (i vašeg djeteta) koju školu bi trebalo upisati, koje hobije izabrati, što bi vi trebali skuhati…. Možda ste već do ove dobi djeteta oguglali na takve komentare – no ako niste ili i dalje preispitujete svoje roditeljske kompetencije, tada bi bilo dobro zapamtite slijedeće savjete:
- Svako dijete je drugačije (kao i svaki roditelj) i ono što je koristilo vašoj svekrvi/punici/prijatelju/poznaniku u odgoju njihovog djeteta možda se ne može primijeniti na vaše. Savjet možete poslušati no ako procijenite da to nije primjenjivo na vaše dijete, jednostavno ga odbacite i potražite vlastito rješenje.
- Iako su naše majke/očevi te djedovi/bake odgojili nas i ispali smo relativno dobro, neki savjeti jednostavno više nisu primjenjivi. Medicina napreduje u odnosu na svijet prije 40 i više godina, dolazi se do novih spoznaja… Taj napredak treba iskoristiti. Ako je danas opće poznato da dijete prilikom visoke temperature ne treba natapati u alkoholu, tada bi ipak trebalo odbaciti savjet bake „koja je to tako radila i nama ništa ne fali“.
- Kada je u pitanju zdravlje djeteta, također postoje brojna oprečna mišljenja. Ono što sama radim i što bi savjetovala svakom roditelju jest da se uvijek konzultiraju sa stručnjakom. Bilo da se radi o fizičkom ili mentalnom zdravlju djeteta. Nekada će se dogoditi da se i stručnjaci razilaze u mišljenjima (primjerice, meni se dogodilo da mi je jedna patronažna sestra rekla da bebi staroj nekoliko dana treba davati vode a druga je rekla da ne treba) i tada je na vama da ipak sami procijenite. Ili potražite treće i četvrto mišljenje.
- Imajući u vidu tuđe komentare, usmjerite se isključivo na vaše dijete ali i na njegove želje i potrebe. Vi ste ti koji najbolje poznate svoje dijete i vjerujem da možete potpuno kompetentno procijeniti je li neki savjet koji ste dobili primjenjiv ili ne na vaše dijete. U konačnici, sam odgovor često puta ima upravo vaše dijete.
- Bez obzira na sve, uvijek vodite brigu o sebi i svom stanju. To je najbolja poruka koju možete prenijeti svom djetetu.
