Kako ćemo odgajati dijete i koji ćemo roditeljski stil njegovati uvelike ovisi o našem iskustvu u primarnoj obitelji, osviještenosti ali i o temperamentu samog djeteta.
Bez obzira na temperament djeteta ili iskustva koja imamo iz svoje prošlosti, u odgoju djeteta najvažnije je naći balans. Niti jedna krajnost nije dobra, pa tako ni krajnosti u odgoju ne mogu polučiti željene rezultate. Samo kroz dobar omjer kritika (izrečenih na pravi način) i topline (bez popuštanja) možemo ući u ravnotežu koja će doprinijeti psihičkom zdravlju i zadovoljstvu djeteta.
Dvije dimenzije roditeljskog stila
Svaki odgojni stil roditelja čine dvije dimenzije: emocionalna toplina i kontrola. Emocionalna toplina odnosi se na to koliko imamo razumijevanja za dijete, koliko ga podržavamo i potičemo, a kontrola se odnosi na kritike koje upućujemo djetetu u svrhu njegovog napretka te usmjeravanje kako nešto učiniti. Ukoliko je omjer i način kontrole i topline dobar, tada smo u ravnoteži. Ti roditelji znaju da djeci trebaju pravila, usmjeravanje, ali i puno ljubavi i topline.
Ako u bilo kojem polju pretjerujemo, tada se ravnoteža remeti. Roditelji permisivnog stila pretjeruju u toplini. Imaju vrlo malo zahtjeva, popuštaju djetetovim željama. Najvažnije im je da dijete bude sretno. Kako postavljanje granica kod djeteta ponekad uzrokuje frustraciju, roditelji s ovim stilom često izbjegavaju postavljanje granica.
S druge strane, roditelji koji su skloni strukturi odlaze u drugu krajnost. Oni vjeruju da djetetu treba puno strukture, kontrole i „usmjeravanja na pravi put“ da postane čovjek. Skloni su mišljenju da pretjerana toplina može razmaziti dijete, a to vodi u kaos i nije dobro za dijete. I na kraju, postoje roditelji koji su često isključeni i više posvećeni drugim stvarima nego odgoju djeteta. Budući da su manje uključeni u život i odgoj djeteta, to dovodi do toga da dijete raste i razvija se na svoj način.
Kakav je Vaš roditeljski stil?
Eto nas na pravom poslu – odredite svoj roditeljski stil. No važno je napomenuti: Roditeljski stilovi nisu neke čvrsto određene kategorije ograđene kamenim zidovima. Iako svatko ima neki svoj prevladavajući, primarni roditeljski stil, radi se o kontinuumu u kojem će se svaki roditelj povremeno ponašati na način koji odgovara nekom drugom roditeljskom stilu. Zato nemojte sami sebe trpati u kategoriju koju ćete dobiti kao rezultat – ona je samo orijentir da možete objektivnije sagledati pozitivne i negativne strane svog roditeljskog stila.
