13 ožujka

Šest kategorija životnog scenarija

Prema teoriji Transakcijske analize svaki čovjek svoj život živi prema životnom scenariju (skriptu) koji je „napisao“ otprilike do pete godine života.

Što je zapravo životni scenarij?

Životni scenarij je skup nesvjesnih obrazaca ponašanja  na temelju odluka koje je dijete donijelo s obzirom na roditeljsko ponašanje. Svakodnevno ponašanje pojedinca može biti dobro promišljeno, ali njegove značajne odluke već su donesene; s kakvom osobom će se vjenčati, koliko djece će imati…(Berne, 1972)

U teoriji postoji šest skriptnih procesa koji su nabrojani i objašnjeni u nastavku teksta. Možda se prepoznajete u kojem od njih?

DOK

“Počni gledati film bez mene, ne mogu sjesti dok ne operem suđe.” (ne bi bilo nikakve posljedice da ga opere poslije filma).

“Ne, ne mogu krenuti na posao dok ne sredim posteljinu na krevetu!” (zakasnit će na posao, ali poriv da ne ode iz kuće ostavivši nesređen krevet je jači).

“Ne smijem imati dečka dok ne završim faks.” (… a najljepše godine prolaze…)

Životni moto ljudi koji žive po „dok“ kategoriji životnog scenarija je da prvo moraju zadovoljiti neki uvjet da bi prešli na nešto novo. Vrlo često se ovaj scenarij razvija kod ljudi čiji roditelji  nisu djetetu iskazivali jasne kriterije što je dobro, a što loše, pa djeca postaju perfekcionisti kako bi bili sigurni da su zadovoljili svoje roditelje. „Dok“ scenarij zapisan u njihovoj podsvijesti tjera ih da urede i najmanju sitnicu koja im se čini još neobavljenom, a opuštanje si dozvoljavaju tek onda kad je sve u njihovoj okolini (po njihovim kriterijima) savršeno uređeno, pa čak i onda kada, realno, od malog „nereda“ u okolini nema nikakvih posljedica. Da bi roditelji spriječili takav tijek događaja djeci mogu poručivati: „Možeš se zabavljati i tijekom izvršenja svojih obveza.“ Ova poruka (i druge u nastavku teksta), naravno, u realnom životu nije doslovce ovako izrečena, ali bitno je da roditelj kroz komunikaciju s djetetom pokaže da je ovakav stav za njih sasvim prihvatljiv.

POSLIJE

“Super je na faksu, ali kada ga završim gotovo je… počinju obveze, posao obitelj… zabavi je kraj.”

“Marko je u posljednje vrijeme tako divan prema meni, drag je, pažljiv… Možda me vara, pa ga peče savjest?”

“Šef mi je dao višu plaću nego što sam očekivala… Sigurno mi sprema neki gadan projekt na kojem ću morati raditi 24/7… E pa neće on mene tako iskorištavati!” 

Životni moto ovih ljudi je da se mogu veseliti danas, ali će sutra zasigurno patiti.

Roditelji koji žive po ovoj kategoriji životnog scenarija svoje dijete će pohvaljivati/kuditi na način da kažu; „Super si oprala pod, ali ostalo ti je još malo ovdje“ ili „Jako si se lijepo obukla, ali mogla bi malo pripaziti, vani je hladno, obuci još nešto.“ ili „Sviđaju mi se tvoji prijatelji, ali su malo preglasni za moj ukus.“ U stvari, djetetu nije jasno je li dobilo pohvalu ili pokudu.

Da ne bi razvila ovaj tip scenarija djecu treba jasnim jezikom korigirati u destruktivnim ponašanjima, ukazivati da se ne moraju osjećati loše u odnosima, ukoriti ih zbog negativnih stajališta.

NIKAD

Nikad neću uspjeti završiti faks.”

Nikad neću naći nekoga s kime ću moći zasnovati obitelj.”

Nikad neću zarađivati dovoljno da mogu plaćati kredit za stan u kakvom bih želio živjeti.”

Životni moto ljudi koji žive po „nikad“ kategoriji životnog scenarija je da nikada neće postići nešto što im je bitno. S obzirom da je to njihovo uvjerenje oni svoj život žive potvrđujući svoju ranu odluku. Roditelji svojim ponašanjem uče djecu kako da nikada ne ostvare nešto. Ono što roditelji mogu je poticati dijete da izrazi što stvarno želi i da ide prema tome.

UVIJEK

“Zašto uvijek naletim na nasilnog muškarca?”

Uvijek sam ja taj kojeg zapadnu najteži zadaci!”

“Uvijek se sa mnom sprdaju!”

Ljudi s ovom kategorijom životnog scenarija pitaju se: “Zašto se meni ovo uvijek dešava?”. Oni često idu iz jedne nezadovoljavajuće situacije u drugu. Poruke koje su im upućivali roditelji su nešto poput „kako si prostro tako lezi“.

Nadalje, ovaj životni scenarij se može ostvariti ukoliko roditelji djecu upućuju da je bitan trud, a ne uspjeh. Primjerice, majka se obraća savjetniku s molbom da učini nešto s njenom kćeri. Kćer je naime odlična učenica, prolazi s čistom peticom (5.0), ali po majčinom mišljenju dovoljno se ne trudi, ne radi teško da bi ostvarila svoj cilj. Malena postiže odlične rezultate s vrlo malo truda, dovoljno je da sluša u školi i sve zna, no očito da majka vrlo visoko vrednuje trud, a ne uspjeh. Nisu bitni rezultati, bitno je da se mala trudi. Savjetnik je ponudio majci da dođe na jedan razgovor na kojem će malo pročeprkati zašto je bitno da se dijete trudi, a ne i sami rezultati.

Naravno nije loše učiti dijete da se trudi za svoje ciljeve, no kada taj trud postane samom sebi svrha tada dolazimo do problema, koji se na sreću da riješiti.

SKORO

Martinu je ostalo dva ispita do završetka fakulteta. Prekinuo ga je prije dvanaest godina i danas radi kao skladištar.

Ljudi koji žive ovu kategoriju životnog scenarija skoro završavaju svoje poslove, skoro uspijevaju, skoro…

Ako zamislimo majku koja skoro završava poslove to bi izgledalo ovako: krenula je prati suđe i ostalo joj je još nekoliko tanjura i baš tada se sjeti da mora srediti rublje koje se nalazi u dnevnoj sobi. Zatvara vodu i briše ruke ostavljajući  popriličan nered u kuhinji i hita u boravak. Zamišljeno slaže rublje kada joj napamet padne da pod hitno mora nazvati neke brojeve telefona, jer upisuje sina u vrtić. Ostavlja rublje napola složeno i hita do telefona…

Kada bi osvijestila svoje ponašanje ova bi majka mogla unaprijed odrediti što će napraviti i onda se toga držati. U odgoju djeteta ona će ga pohvaliti za svaki dovršen posao.

OTVORENI KRAJ

Kod ove kategorije životnog scenarija zapravo se radi o tome da nije napisan do kraja. Primjerice žena koja je cijeli svoj život posvetila svojoj obitelji, vrlo brižna, gotovo prezaštitnička majka koja se ostvaruje isključivo na tom području. I onda jednoga dana kada djeca požele otići iz roditeljskog doma ona jednostavno ne zna što bi sama sa sobom. Njen život više nema smisla, jer su djeca bila sav njen smisao. Zadatak ove majke je da se okrene sebi, da zaviri u sebe i nađe odgovor koji su njeni interesi. Na taj način neće biti vječna uzda oko vratova njene djece, već brižna majka koja misli i na sebe.

Za odgoj djece ne postoji recept. Najjednostavnije bi bilo da smućkamo svega pomalo i iz toga ispadne vrijedna, kulturna, sretna osoba…naše dijete. No tome nije tako. Ako već pričamo u terminima kulinarstva jedan od najboljih recepata za sve roditelje je – rad na sebi. Rješavajući svoje scenarije, zabrane, strahove itd. radimo i na tome da iste ne prenosimo svojoj djeci, čime podržavamo njihov autonoman rast i razvoj.



Moglo bi Vas zanimati

Hrabrost za promjenu

Driveri – unutarnji pokretači

Prijavite se na našu e-mail listu!