Tri loša razloga za svađu - Budi svoj

Iskoristite božićni popust na NLP praktičarski trening!

Tri loša razloga za svađu

Svi imamo svoju sliku što znači imati partnera, imamo svoja očekivanja od tog odnosa i od osobe, a kasnije od braka, ali često se naši snovi i nadanja izjalove. Zbog čega? Često možemo čuti ljude kako govore „Dobro je svađati se“ ili „Ne treba gurati probleme pod tepih“. Po mom mišljenju dobro je svađati se ako se pod tim misli na strastan razgovor ili polemiku u kojoj sudionici imaju jednaku OK poziciju, nitko nije superioran i nitko se ne osjeća jadno, u kojoj nema kritiziranja i omalovažavanja, a koja dovodi do određenog konstruktivnog rješenja. Ukoliko takvog rješenja nema, onda je svađa samo nepotrebno trošenje vremena i energije nakon čega obje strane ostaju s neželjenim emocijama. Takve, neproduktivne svađe nastaju iz raznih razloga, a ja ću istaći tri koja se u mojoj praksi rada s parovima često ponavljaju:

Prvi razlog – izgubljeni u prijevodu

Do ovih nekonstruktivnih svađa najčešće dolazi zbog jednostavnog razloga, a taj je da se partneri ne razumiju tj. najčešće daju svoje značenje partnerovim riječima. Ona, primjerice, izjavu „Uh… juha nije dovoljno slana…“ može prevesti u „Joj, nemaš pojma o kuhanju!“ i odbrusiti mu „Kuhaj si onda sam!“, što će on prevesti sa „Ja sve radim za tebe i zato nemaš pravo prigovora!“… i tako dalje, i tako dalje u „komunikaciji“ dvoje izgubljenih u prijevodu. U samo dvije ili tri tako izmijenjene transakcije (“transakcija” je prema teoriji transakcijske analize osnovna jedinica komunikacije) komunikacija lako eskalira do sukoba jer je svaka strana krivo protumačila svaku transakciju.

Drugi razlog – “mislila/mislio sam da ćeš sazrijeti/shvatiti/naučiti…”

Drugi, ali ne manje bitan razlog je pokušaj da se druga strana promijeni.

„Naš brak bi bio super kada bi moja žena bila malo opuštenija“ ili „Sve bi bilo u najboljem redu da moj muž pokazuje veću upornost“ . Na praksi koju sam tijekom studija imala u dnevnoj bolnici za osobe oboljele od alkoholizma prisustvovala sam obiteljskoj terapiji. Jedna se supruga jako obrušila na svoju „bolju“ polovicu. Riječi kojima ga je ocrnjivala nije birala. Liječnik koji je vodio terapiju upitao ju je: „jeste li i prije braka znali da vaš suprug pije?“. Ona je zastala u svojoj tiradi i promucala: „Jesam, ali sam očekivala da će se ipak promijeniti“.

Nije se promijenio. Učenje iz ove priče bilo bi: sve činjenice koje znate o svojim partnerima su činjenice. One se neće promijeniti zato što ste vi zamislili da se moraju promijeniti.

To u praksi najčešće nije tako.  Ljudi se mijenjaju kada oni imaju potrebu da se promijene ili pod utjecajem životnih okolnosti. Ne možemo nikoga na silu promijeniti samo zato što mi to želimo i, usprkos romantičnim uvjeravanjima ljubavnih romana, nitko se neće promijeniti zbog nas.

Jedini koga možemo mijenjati smo mi sami. Radom na sebi i našom promjenom automatski ćemo promijeniti i naše odnose s ljudima, pa i s partnerom.

Ukoliko nam se pak partner ne sviđa takav kakav je možda je povratna informacija da pronađemo novog partnera. Pitanje koje si možemo postaviti želim li ja biti u odnosu s nekim tko mi se ne sviđa i za koga želim da se promijeni.

Naravno stvari nisu crno bijele i sve gore navedeno ne znači da koji puta ne pristajemo na neki kompromis ili promjenu zato što to od nas traži partner, a mi ga volimo i želimo mu udovoljiti.

Treći razlog – “Čitaj mi misli!”

Treći razlog su nerealna očekivanja da će partner znati naše potrebe bez da mu ih jasno kažemo. Sjećam se jedne radionice na kojoj je polaznica nabrajala kakav bi „on“ morao biti. Na listi želja stajalo je i „treba prepoznati što mi treba“. Odmah sam intervenirala. Kako da prepozna što njoj treba? Čitajući finu mimiku njena lica? I najboljim poznavateljima komunikacije neverbalna je komunikacija samo izvor hipoteza koju postavljaju i preispituju, pa tek kombinirajući to s izrečenim donose zaključke, a ni onda ne moraju biti 100% u pravu. Očekivati od partnera da prepozna naše potrebe bez da mu mi direktno ne kažemo što nam treba može dovesti i dovodi do razočaranja.

 

Mislim da je za uspješnu, sretnu, lijepu, kojim ju god superlativom želite opisati, vezu bitna sposobnost stavljanja u tuđe cipele. Mogućnost da koji puta odemo iz naše pozicije i razmišljamo što je tom drugom važno, kako se taj drugi osjeća, o čemu on razmišlja. Na taj način širimo svoju sliku svijeta i bolje razumijemo druge. Naravno, to nikako ne znači da ćemo zaboraviti sebe.

U mnogim člancima koje sam napisala spominjem balans i kako je on važan. Naravno to ću učiniti i sada: po mom mišljenju uspješna je veza divno izbalansirana po pitanju zadovoljavanja svojih i tuđih potreba.


Ako želite naučiti više o komunikaciji i uzrocima nesporazuma pri komuniciranju, dođite na radionicu “TA101 – osnove transakcijske analize” koja se uskoro održava u centru Budi svoj. Prepuna zanimljivih tema i svakodnevnih primjera, ova će Vam radionica objasniti razloge i duboke uzroke kako Vašeg ponašanja, tako i ponašanja okoline prema Vama.