Što (ni)je depresija? Razlika između depresije i žalovanja - Budi svoj

Iskoristite božićni popust na NLP praktičarski trening!

Što (ni)je depresija?

Depresija

Što znači riječ depresija ovisi o onom tko upotrebljava taj u zadnje vrijeme vrlo korišteni pojam. Naime, pojedinci vrlo često kažu ili da su depresivni ili da ih je uhvatila depresija ili da se osjećaju depresivnima.

Raspoloženje ili bolest?

U tim slučajevima vjerojatnije je da se radi o prolaznom neraspoloženju nego o bolesti koju tako nazivamo. U situacijama kada izgubimo nekog ili nešto, kada smo suočeni s nekom životnom teškoćom najnormalnija je stvar da budemo tužni, zabrinuti ili da nas je strah. To je stanje koje će proći nakon vremena koje je potrebno da bi se čovjek adaptirao na novonastalu situaciju. Trajanje adaptacije je različito od osobe do osobe, ovisi o mnogim čimbenicima, ali i o tome koliko i na koji način čovjek reciklira stanje, tj. kako i koliko razmišlja o situaciji koja je uzrok neraspoloženju, tuzi ili zabrinutosti . No u svakom slučaju, nakon vremena što prođe čovjek se vraća u svoje uobičajeno stanje i nastavlja svoj život.

Žalovanje treba prihvatiti

Sjećam se jedne klijentica koja je nakon velikog životnog udarca pala u stanje, po njenim riječima, depresije. Danima nije izlazila, ležala je u krevetu, nije razgovarala i samo je slušala najdobronamjernije savjete bliskih osoba. Uglavnom su se svodili na isto: nije taj životni udarac najgora stvar na svijetu, ima i gorih i postoje mnogi ljudi kojima je gore. To ju je bacalo još u veće neraspoloženje. Otišla je kod doktora,  dobila antidepresive.

Za mene to je bila jedna od najkraćih i veoma uspješnih terapija. Kada mi je ispričala svoju priču, ja sam rekla „To je strašno“.  Jer taj životni udarac bio je zaista težak. Tada je prvi puta od kada se to dogodilo dobila potvrdu da je to što joj se dogodilo teško i da je normalno da se tako osjeća, što joj je puno značilo, posebice to da je normalno da se tako osjeća i da bi  se većina ljudi u njenoj situaciji osjećali isto. Već drugi puta počela je raditi na planiranju izlaska iz vrlo nezadovoljavajuće situacije.

Nije se radilo o depresiji.

Depresija nije žalovanje

Depresija je nešto drugo. To je ozbiljna bolest koja značajno narušava svakodnevni život.  Ona, kao što je rečeno, nije prolazno neraspoloženje ili tuga kao odgovor na životnu teškoću. Ukoliko se tuga pojavi bez ikakva razloga, nikako ne prestaje, ponovo se vraća bez ikakva razloga, ako se osoba ne može opustiti, zaokupljena je crnim mislima, nema snage i volje družiti se s ljudima, nema energije dići se iz kreveta, vjerojatno je riječ o depresiji.  Depresija je bolest koja se mora liječiti. Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti). Tu su i osjećaj krivnje, bez perspektivnosti, bezizglednosti, nemogućnost opuštanja,  razdražljivost, gubitak volje za životom.  Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.

Simptomi depresije

Prva grupa simptoma odnosi se na pad raspoloženja. Depresivan čovjek je bezvoljan i muče ga „crne misli“, što znači da ima mračan i negativan pogled na svijet te da pesimistično  i dramatično doživljava život, prošlost, sadašnjost i budućnost.

Druga skupina simptoma depresije bila bi blokada. Blokada se javlja u svim područjima života. Međuljudski odnosi, emocije, poslovno okruženje… Karakterizira ju zatvaranje, povlačenje u sebe, izolacija i potpuno povlačenje iz svih društvenih aktivnosti, odgovornosti i zabave. Depresivan čovjek gubi polet, volju, borbenost, motivaciju, energiju.

Treća skupina simptoma depresije su moralne patnje.  Radi se o tome da depresivan čovjek trpi zbog svog stanja, kojeg je itekako svjestan. Upada u poziciju u kojoj smatra da nije vrijedan življenja, u kojoj je izražen osjećaj krivnje i često je uvjeren da s tim neće izaći na kraj. Ono što poprilično otežava njegovu situaciju jest što ne vjeruje niti da mu itko drugi može pomoći da počne normalno funkcionirati i da se vrati svakodnevnom životu. Zbog toga se ta pozicija naziva uzaludnom.

Kada se javlja depresija?

Danas se smatra da je depresija biopsihosocijalni poremećaj.  Drugim riječima depresija nastaje ako kod osobe postoji manja ili veća urođena predodređenost da se bolest pojavi. Ako je predodređenost velika tada postoji velika vjerojatnost da će se bolest zaista pojaviti i bez nekog vanjskog povoda.  Ako je slabija vjerojatno će se bolest pojaviti ako će osoba biti izložena jakim i nepovoljnim stresnim događajima.

Javlja se dvaput češće kod ženskih adolescentica i odraslih žena, nego kod muških adolescenata i odraslih muškaraca. U predpubertetskom razdoblju su i djevojčice i dječaci jednako pogođeni.

Depresivni poremećaj može početi u bilo kojoj dobi, a prosječna dob započinjanja su srednje dvadesete godine.

Liječenje depresije

Depresija se liječi antidepresivima  uz što je uputno i pohađati psihoterapiju. Okolina ljudi oboljelih od depresije često u najboljoj namjeri vrši pritisak na oboljelu osobu, da upotrijebi svoju snagu volje, optimizam i da se izvuče iz nezadovoljavajuće situacije. Ako uzmemo u obzir da oboljeli od depresije gubi volju za životom teško je za očekivati da će se odjednom prenuti i snagom volje riješiti problem. Naprotiv takva nastojanja okoline mogu ga unazaditi u osjećaju nezadovoljstva i uzaludnosti jer osoba osjeća krivnju zbog toga što ne ispunjava očekivanja okoline.

Duboko razumijevanje njegova stanja, što je i osnova psihoterapije, polazna je točka u liječenju.  Psihoterapijski proces u radu s depresijom počinje razvojem odnosa povjerenja i poštovanja. I od strane terapeuta prema klijentu; da pokaže empatiju za klijentovo stanje i od strane klijenta prema terapeutu da stekne povjerenje da mu stručnjak može pomoći u liječenju. Na taj način klijent izlazi iz one uzaludne pozicije, što je prvi i osnovni preduvjet za boljitak.

Najčešći  problemi zbog kojih se ljudi javljaju u terapiju su

  • depresija, ali i prolazna nezadovoljstva i nedostatak znanja i vještina kako se nositi sa životnim teškoćama te neprepoznavanje što im se događa, ono što znaju jest da se ne osjećaju dobro;
  • promjene raspoloženja , koja ih onemogućuju u normalnom funkcioniranju;
  • napadi panike;
  • osjećaj krivnje;
  • osjećaj srama;
  • izljevi bijesa;
  • ovisnosti;
  • prolazak kroz razvod braka;
  • nezadovoljavajući odnosi s drugima;
  • nezadovoljstvo zbog neimanja cilja.