5 rujna

Razvod braka i djeca

Nedavno smo u Hrvatskoj imali niz slučajeva koji su privlačili medijsku pažnju vezano uz razvod braka roditelja i njihovo neslaganje oko zajedničke skrbi o djetetu. Nažalost, kao stručnjak moram reći da su za dijete tijekom razvoda braka najstresniji upravo roditeljski konflikti i nemogućnost dogovora kao i medijski istupi, a ne sama činjenica da se roditelji rastaju. Brojna istraživanja su pokazala da je za dijete puno gore ukoliko roditelji ostaju u lošem braku punom nezadovoljstva i svađa nego kvalitetna rastava. No, čini se da jedan dio roditelja ne može osigurati kvalitetan razvod i radi dobrobiti djeteta ostati na korektnoj međusobnoj komunikaciji. Zašto je tome tako? 

Posljedice loše komunikacije roditelja

Kada razvodu roditelja prethode nezadovoljavajući partnerski odnosi, nerijetko bivši partneri nastavljaju lošu komunikaciju i tijekom ili nakon razvoda. Često se događa da bivši partneri teško razdvajaju partnersku od roditeljske uloge. Doživljavajući bivšeg partnera kao lošeg partnera uglavnom ga doživljaju i kao lošeg roditelja. Možda po njihovim kriterijima taj roditelj zaista nije dovoljno dobar roditelj, no da su imali iste kriterije i slagali se oko bitnih stvari u životu vjerojatno ne bi ni bili u procesu razvoda braka. Iz naše perspektive partner možda nije dobar roditelj, ali nije na nama da radi toga svom djetetu uskraćujemo pravo da bude s tim roditeljem. 

Ono što se tada može dogoditi jest da uslijed teških ili nikakvih dogovora oko zajedničkog djeteta/djece svoje negativne emocije roditelji prenose na djecu te opstruiraju odnos djeteta s drugim roditeljem. Sve to djecu zbunjuje i u konačnici negativno utječe na njihov odnos s oba roditelja. Dijete uvijek voli oba roditelja (ma kakvi god bili) i želi odnos s njima. No, ako šaljemo (ne)verbalne poruke da nam nije drago kada dijete odlazi drugom roditelju, pa čak i ako toga nismo svjesni – dijete jest svjesno. I tada želi „udovoljiti“ roditelju, učiniti ga sretnim pa o tom roditelju govori sve što misli da bi ovaj drugi htio.

Ako okrećem očima kada moje dijete ide tati, postoji velika vjerojatnost da će mi dijete po povratku od tate reći kako mu je bilo bezveze, kako ne želi tamo ići. I ako se jednim krajičkom usne osmjehnem na tu opasku i dijete osjeti moje (neizrečeno) zadovoljstvo – stvari se poprilično kompliciraju.  

Kada dijete odbija roditelja

Činjenica jest da situacija u kojoj dijete neće kod roditelja ili ga odbija nije uobičajena. Ona može biti posljedica ili zlostavljanja djeteta koje je od toga roditelja doživjelo ili djetetovo zadovoljavanje potrebe roditelja s kojim živi, a koji možda to odbijanje postavlja kao uvjet svoje ljubavi prema djetetu. 

Dijete koje odbacuje jednoga roditelja bez racionalnog razloga kasnije, kad shvati što je činilo, u pravilu postaje vrlo nesretno. Posljedice mogu biti teške po dijete, uključujući i odbacivanja roditelja koji mu, kad je bilo potrebno, nije pomogao prevladati takvo ponašanje. Ima i djece koja kad odrastu i dalje odbijaju roditelja kojega su odbijala kao dijete jer im je previše bolno nositi se s osjećajem krivnje zbog prijašnjeg ponašanja. Ta djeca često kao adolescenti i odrasle osobe imaju problematične veze s drugim ljudima i problematične partnerske odnose. 

U svakom slučaju, takvo ponašanje djeteta nije dobro podržavati ako za njega ne postoje racionalni razlozi (npr. zlostavljanje). Kad tad to ponašanje će se negativno manifestirati na cijelu obitelj. 

Pravo na oba roditelja

Ono što svi stručnjaci preporučuju a što je jedini interes djeteta jest da po razvodu braka roditelja ono ima pravo viđati oba roditelja kada god želi i da ima jednaka prava na oba roditelja. Naime, neovisno o presudi o razvodu braka u kojoj će pisati i opseg susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi, dijete bi uvijek trebalo znati da su oba roditelja tu za njega (iako ne žive zajedno) i da bez zadrške može kontaktirati i posjećivati oba, odnosno da to neće izazvati negodovanje onog drugog. 

Ista pravila trebala bi biti kod oba roditelja, a roditelji bi se i dalje trebali dogovarati i komunicirati vezano uz dijete kako u jednom periodu života ono ne bi krenulo s emocionalnim ucjenama (npr. mama je bolja jer mi dopušta to i to – a zapravo to uopće nije tako već dijete manipulira što se ne može dogoditi ukoliko roditelji razgovaraju i znaju kako stvari stoje kod onog drugog). 

Odnos u interesu djeteta

Neovisno o tome što roditelji dogovore (s kim će dijete živjeti, koliko često će viđati drugog roditelja i slično) najvažnije je kako se prema svemu postave roditelji. Ako roditelji funkcioniraju na način da su i dalje partneri u roditeljstvu, da se o svemu zajednički dogovaraju po pitanju djeteta, da nema međusobne netrpeljivosti, svađa i nesuglasica, tada će vrlo vjerojatno i dijete dobro funkcionirati s njihovim odlukama. Hoće li dijete viđati jednog roditelja više ili manje, hoće li provesti s njim tjedan dana u kontinuitetu ili ne – stvari su koje su manje važne ako roditelji imaju kvalitetan odnos, bez međusobnih predbacivanja i „podmetanja klipova“. 

Iako nije lako odvojiti partnerski od roditeljskog odnosa, iako nas bivši partner može prilično živcirati i ne moramo se s njim slagati oko bitnih stvari – prije svake odluke, postupka i izgovorene riječi treba imati na umu što je najbolji interes djeteta, djeteta koje voli, želi i treba oba roditelja: sa svim njihovim vrlinama i manama. 


Kristina Bačkonja

Kristina Bačkonja je NLP trenerica centra Budi svoj i voditeljica programa "Roditelj za 21. stoljeće".


Moglo bi Vas zanimati

Roditelj u konfliktu s djetetom

O učenju radnih navika

Prijavite se na našu e-mail listu!